S jedne strane velebna sportska Arena, s druge pak golema, oronula građevina koja nikada nije postala Sveučilišna bolnica – ono je što vide svi koji dolaze u hrvatsku metropolu jednim od zapadnih ulaza u grad. Čak i ako su sportski, posebno rukometni fanovi, Zagrepčanima se vjerojatno stisne srce na tu sliku, tako punu suprotnosti i apsurda. Sportska dvorana podignuta je u samo godinu dana, a bolnici to nije uspjelo u dvadeset i pet godina, unatoč tome što su građani Zagreba izravno iz svojih plaća u to propalo bolničko zdanje uložili otprilike 160 milijuna eura. Primjedba i usporedba možda je neumjesna i nerealna, ali bismo li danas možda imali novu zdravstvenu ustanovu da je Hrvatska dobila priliku organizirati kakav svjetski medicinski skup?
– Kad bih ja odlučivao, onda bih prije gradio bolnicu nego bilo koji drugi objekt. Ali moramo biti objektivni. Usporedba između dvorane i bolnice samo je malim dijelom moguća. Sportski objekt u ovom trenutku stoji najmanje pet puta manje od bolnice, i to 80 nasuprot 400 milijuna eura, koliko nam još treba za bolnicu. Sportski objekt će sam sebe otplaćivati, jer će biti na tržištu i održavat će se korištenjem prostora pa grad i država s Arenom ne dobivaju novu rashodovnu stavku. Gradnja bolnice, otvara novu stavku rashoda s financijske strane usporedbe nema, kada je riječ o društvenim prioritetima, mislim da društvo treba graditi i bolnice i sportske terene – kaže dr. Andrija Hebrang, koji kao aktualni predsjednik Povjerenstva za izgradnju Sveučilišne bolnice i kao bivši ministar zdravstva u više mandata, ali i kao liječnik, njeguje s ovom bolnicom gotovo tridesetogodišnju neraskidivu vezu. Mladi Hebrang se, naime, javio na natječaj za koordinatora radiologije – natječaj su bili raspisani za sve specijalnosti – kojega je zadatak bio usklađivanje projekta bolnice s potrebama struke. U ono vrijeme bio je jedini u Zagrebu sa specijalizacijom i doktoratom znanosti i kao tome mlad od 40 godine, što su bili uvjeti natječaja. Kao politički disident, na natječaju, naravno, nije prošao, ali ni bolnica, nažalost, nije izgrađena.
Nepresušan optimizam
– Već je tada išla krivim putem, jer ju je trebalo dodati postojećim bolničkim kapacitetima, a nije bilo financijske konstrukcije rashoda za prošireni zdravstveni sustav. Zato nas projekt gradnje bolnice zadržava bolničke kapacitete u sadašnjim okvirima, što znači zatvaranje istog broja bolničkih postelja u sadašnjim bolnicama u Zagrebu koliko će ih se u novoj bolnici otvoriti.
Nepresušan optimizam? Ili je tako teško otvoreno reći ljudima da preko rijeke Save bolnice nikada neće biti? – Čvrsto vjerujem da će se bolnica sagraditi – kaže Hebrang i argumentira to projektom što ga ima u rukama, koji je predložilo, a prihvatila ga je Vlada i Poglavarstvo Zagreba i “koji sigurno omogućuje izgradnju bolnice”. Pozadinu svi već znamo, ali je nije naodmet ponoviti. Zagreb je u posljednjih šezdeset godina dobio samo jednu bolnicu, u Dubravi, zbog toga jer ju je izgradila nekadašnja JNA. Svi ostali bolnički kapaciteti toliko su stari da je nemoguće u njima primijeniti novu tehnologiju bez većih ulaganja. Rebro će s velikom novom investicijom dostići suvremene standarde, KB “Merkur” će tu razinu dostići samo u transplantacijskoj medicini. Vinogradska bolnica zahtjeva temeljitu građevinsku intervenciju, a “Sveti Duh”, koji raspolaže odličnim kadrom i organizacijom, građevinski je također zastario i nespojiv je s novom tehnologijom.
Novi Zagreb, gdje živi i prema kome gravitira 250.000 ljudi, nema bolnicu, a sa hitnom bolničkom skrbi mora prelaziti Savu koja je prometna barijera. Uza sve to, Zagrebu, osim Rebra, treba još jedan vrhunski medicinski centar za pacijente cijele zemlje. Ovo su neophodne strateške medicinske točke, navodi Hebrang i zbog “kojeg je projekt građen svim snagama”, nije teško prihvatiti. Ipak, kojoj će regiji biti dostupna sveučilišna zaštita u dogledno vrijeme? Hebrang smatra da je to svakako živuća generacija, no ne usudi se preciznije procjenjivati.
– Nezahvalno je prognozirati, jer su pred nam tri velika koraka, a uhodali smo se tek u prvome: reprogramiranju bolnice, odnosno izradi medicinskih sadržaja i njihovu ugradivanju u kapacitete, čime smo zadali zadatak budućem projektantu. To je bilo nužno jer se u protekla tri desetljeća u zdravstvu promijenilo puno toga i kapacitete moramo prilagoditi današnjim potrebama, ali i onima koje očekujemo u sljedećih 20, 30 godina. U KB “Merkur” i u OB “Sveti duh” imamo 1019 kreveta koje bismo zatvorili, a otvorili bismo nova 1062 kreveta. Zatvorili bismo 31 operacijsku dvoranu, a otvorili 25 novih, zatim 200 kreveta dnevne bolnice, središnji hitni prijam s centralnim operacijskim salama, odjele za niz intervencijskih zahvata na dnevnoj bazi, sadržaje koji će služiti nastavi, znanosti. Od prvoga do četvrtoga kata tlocrt bolnice raspodijeljen je na odjele i klinike, a u podrumu je garaža, kuhinja, centralno skladište, bolnička ljekarna… Sve to i još mnogo više – među ostalim treba li se seliti i Klinika za dječje bolesti – raspravit će struka. “Sveti duh” bi inače trebao postati bolnica tipa B, za kronične dugotrajne bolesnike koji trebaju njegu, a odluka o sudbini “Merkura” još nije donesena.
Ravnatelj OB-a “Sveti duh” dr. Mladen Bušić plan preseljenja bolnice preko Save komentira tek riječima da će poštovati odluku osnivača i vlasnika bolnice. A danas je, napominje, koncentriran na to da bolesnici dobiju vrhunsku zdravstvenu zaštitu. Ravnatelj KB-a “Merkur” dr. Željko Vidas kaže:
– Nadam se da će se bolnica uspjeti sagraditi. Nemam ništa protiv seljenja, samo neka nas na vrijeme obavijeste da moramo krenuti. Za nekoliko mjeseci u bolnici se otvara novi, uključujući i opremu, centar za transplantaciju, ali za desetak godina i ta će oprema biti spremna za obnavljanje.
Javni natječaj 2010.
Iako se iz izjava dvojice ravnatelja može iščitati određena skepsa u završetak velike bolnice, Hebrang tvrdi da recesija neće poremetiti planove koje je zacrtao s dr. Šostarom te da bi samo potpuna gospodarska katastrofa mogla zaustaviti projekt. U sljedećoj će se godini izraditi financijski međunarodni tender, a u 2010. planirana je provedbu tendera i potpisivanje ugovora s izabranim partnerom ili možda s konzorcijem. U idealnim okolnostima gradnja bi mogla biti nastavljena 2011., a dovršena u tri do pet godina pa bi za osam do deset godina mogla biti u funkciji. Prema zaključku povjerenstva, uskoro će se osnovati tvrtka za gradnju, ne više bolnice Blato nego bolnice Novi Zagreb, koja status “sveučilišne” mora steći ulaskom liječnika u novu zgradu. Temeljni kapital za tvrtku, po pet milijuna kuna, osigurat će u proračunima za sljedeću godinu Vlada i Grad Zagreb.
Deset godina prilično je dugo razdoblje i što će se sve dogoditi u politici, posebno u zdravstvenoj, teško je predvidjeti. Ali pitanje na koje danas nitko sa sigurnošću ne može odgovoriti jest to hoćemo li za deset godina imati dovoljno liječnika za veliku Sveučilišnu bolnicu kada nam već danas manjka najmanje tisuću, a po nekima čak tri tisuće specijalista. A po broju liječnika na broj stanovnika na dnu smo europske ljestvice. Biti liječnik u Hrvatskoj za mlade jednostavno gubi atraktivnost, jer je struka po odgovornosti u vrhu, a po primanjima na dnu.
USPOREDBA CIJENA ARENE I SVEUČILIŠNE BOLNICE
Za bolnicu treba još 400 milijuna eura
Gradnja zagrebačke Arene koštala je 80 milijuna, a kroz projekt javno-privatnog partnerstva u sljedećih 26 godina država i Grad Zagreb će, popola, navodno morati otplatiti između 200 i 250 milijuna eura. Zbog Arene političkih polemika između HDZ-a i SDP-a nije bilo. A u gradnji nove bolnice u Zagrebu politički problem je otklonjen tako što se projekt danas temelji na činjenici da je 50 posto investicije i vlasništva državno, odnosno HDZ-a, te 50 posto Grada Zagreba, odnosno SDP-a, pa nijedna stranka ne može reći da je manje ili više zaslužna.
Sve što je do sada učinjeno, oko 160 milijuna eura, platili su Zagrepčani. Kad se tome doda i cijena terena, koji je također u vlasništvu Zagreba, ukupna je vrijednost građevine između 350 i 400 milijuna eura. Za dovršenje bolnice potrebno je još oko 400. milijuna eura, što mora ići na teret države. Hebrang ne vjeruje da će se država za završetak bolnice odlučiti na kredit jer bi to bilo novo, veliko zaduženje ali kaže da imamo potpunu izgrađen sustav sa zakonom koji regulira javno-privatno partnerstvo, pa drži da je dobar model i za bolnicu. Po već prokušanom modelu, međunarodnim natječajem tražio bi se najbolji investitor, a država bi kroz 25 ili 30 godina isplatila investiciju. Kolika bi bila zarada investitora stvar je i pregovaranja, ali neki kažu da je otplata tri puta skuplja od investicije po modelu javno-privatnog partnerstva, što znači da bi Hrvatsku bolnica mogla koštati 1,2 miljarde eura.
– Argumente za dovršetak prepoznali su i Sanader, i gradonačelnik Bandić, i pročelnik gradskog ureda Šostar. To je prvi veliki zajednički projekt naših dviju najvećih stranaka, na kojoj možemo dokazati ulogu za dobrobit građana. Prošlih godina svi smo svojatali bolnicu i uoči izbora radili programe, u čemu sam i osobno sudjelovao a da nisam bio uvjeren da ćemo imati novca – kaže Hebrang.