Građevinska i tehnološka ideja megabolnice prema kojem je koncipirana sveučilišna bolnica u Blatu bila je zastarjela i prije trideset godina kad je pripremana izgradnja. Namjera da se sveučilišna bolnica dovrši po tom gigantskom programu i da se iz centra Zagreba u Blato presele tri bolnice i znanstveno-nastavni sadržaji za nekoliko stotina studenata i specijalizanata stoga je vjerojatno neprovediva, ne samo iz ekonomskih razloga nego i zbog otpora vodećih kliničara i profesora gubitku autonomije koju danas imaju u zasebnim ustanovama. Pitanje je hoće li Vlada uspjeti pronaći partnera koji će udovoljiti uvjetima planiranog natječaja i imati interes ući u investiciju. Mnogo realnije je od postojećeg zdanja napraviti, primjerice, medincinski “šoping centar” na kojeg će se naslanjati znatno manja javna zdravstvena ustanova, upozorava arhitekt Dražen Juračić koji je najveći dio karijere posvetio arhitekturi zdravstvenih ustanova.
Trend iz šezdesetih
“Sveučilišna bolnica projektirana je pod utjecajem trenda izgradnje megabolnica iz šezdesetih i sedamdesetih godina. Megabolnice kao McMasters u Kanadi ili AKH u Beču građene su s jedne strane zbog koncentracije nove skupe elektronske tehnologije u laboratorijskoj dijagnostici i radiologiji, a s druge zbog dosljednog provođenja načela potpune zdravstvene zaštite svog stanovništva. Međutim, nakon prve naftne krize početkom sedamdesetih takve se koncepcije visokotehnoloških bolnica propituju u svim socijalnim državama, od Velike Britanije do Švedske, argumentima koji sežu od ekonomske održivosti do prihvatljivosti tehnološke dehumanizacije bolničkog prostora koja se odrazila i na odnos osoblja prema pacijentima”, pojašnjava Juračić. “Istodobno započinje i sumnja u tehnologiju kao presudni čimbenik u unapređenju zdravlja stanovništva te postaje jasno da je možda važnije za napredak zdravlja zdravo se ponašati, trčati, malo jesti. Prevencija i prosvjećivanje imaju veći učinak na statističko produženje života i poboljšanje zdravlja”, kaže Juračić. Naime, nakon što su državne i vlasti Grada Zagreba uspjele izgladiti financijske i političke prijepore, početkom ovog ljeta usvojen je prijedlog zajedničkog povjerenstva za dovršetak izgradnje bolnice da se ide u javno-privatno partnerstvo, te da se raspiše međunarodni tender za odabir investitora, što će pripremiti novoosnovana tvrtka. Nova Sveučilišna bolnica imala bi ukupno oko 1200 kreveta, a medicinski kapaciteti popunili bi se preseljenjem KB Merkur, Svetog Duha te Bolnice za dječje bolesti u Klaićevoj. Osim medicinskih kapaciteta, planiraju se znanstveno-istraživački i nastavni sadržaji, a budući investitor će procijeniti isplativost izgradnje hotela u sklopu budućeg kompleksa Sveučilišne bolnice u Blatu. Prva procjene o financijskom i vremenskom trošku govore o pola milijarde eura i završetku 2016. godine. Bez obzira na stanje u kojem su dosad izvedeni dijelovi konstrukcije i pročelja, napominje arhitekt Juračić, postojeća zgrada u Blatu bi vjerojatno trebala pretrpjeti znatne preinake jer su građevinski propisi postroženi.
Vrhunska usluga
Profesor Juračić smatra da u funkcioniranju zagrebačkog zdravstva dovršetak Sveučilišne bolnice nije presudan. “U malom gradu kakav je Zagreb s dobrom povezanošću mreža zdravstvenih ustanova može se pružiti vrhunska usluga. Nova sveučilišna bolnica bi osim istraživačke i edukativne, vjerojatno imala prvenstveno funkciju specijalističke zaštite za stanovništvo. Kao takva ima smisla, ali to otvara pitanje zašto se grade regionalne bolnice na 30-ak kilometara udaljenosti”, kaže Juračić. Uz napomenu da je Blato dobra lokacija za zdravstvene sadržaje zbog izvrsne povezanosti sa zagrebačkom regijom i zapadnom Hrvatskom, profesor Juračić smatra da bi jedno od rješenja bila izgradnja manje kliničke bolnice na koju bi se oslanjao svojevrstan “medical office building” – medicinski šoping centar gdje bi se smjestile privatne specijalističke ordinacije, trgovine svim proizvodima i uslugama vezanim uz liječenje. Takav program izgradnje bi možda imao više izgleda da bude isplativ. “Još važnije, zdravstveno organizacijski model u kojem bi postojala sinergija sveučilišne klinike s privatnim praksama i inicijativama više bi odgovarao razvoju zdravstvene zaštite”, zaključuje arhitekt Juračić.