Sveučilišna bolnica, zaboravljeno zdanje u Blatu, jedan je od deset najvećih dioničara Zagrebačke banke. No, kako kaže likvidacijski upravitelj bolnice Marin Simunić, inače službenik gradskoga kontrolnog ureda, dionice nikada nisu kupljene.
Plaća stiže od 1995.
– U privatizaciji banke bolnica je postala vlasnik dionica jer je u njoj imala dosta novca od neiskorištena kredita za gradnju – rekao je jučer Šimunić. Svaka dionica je tada vrijedila samo 100 njemačkih maraka, što znači da je bolnica imala 342 tisuće maraka u banci. Za osam godina taj iznos povećao se 30 puta pa danas dionice vrijede 38 milijuna kuna i nitko ne zna što bi s njim napravio.
– Izbezumljen sam! Već 11 godina čekam da me razriješi s mjesta likvidacijskog upravitelja. Posao sam dobio 1995. godine na samo šest mjeseci sa zadatkom da napravim izvješće o stanju bolnice – tvrdi Simunić i predavao svakom gradonačelniku, od Marine Matulović-Dropulić, preko Milana Bandića, do Vlaste Pavić i ponovno Bandića, ali nitko ništa nije odvratio.
– Nemam komentara – jedino je što se jučer moglo čuti od Bandića, predsjednika povjerenstva za dovršetak bolnice.
– Cijelo to vrijeme primam naknadu od 2700 kuna za svoj posao, u visini prosječne plaće u 1995. godini, a bolnica ima još dvoje zaposlenih koji je održavaju koliko mogu – rekao je Šimunić. – Nisam, međutim, pozvan donositi nikakve odluke, najmanje o prodaji dionica – iskren je Šimunić kojeg smeta što nitko godinama ne želi odlučiti što i kako dalje s bolnicom. U njoj se danas, uglavnom besplatno, nalaze skladišta gradskih kulturnih institucija, humanitarnih udruga i namještaj izbačen iz stanova.
Ne zna tko je vlasnik
– Samo manji dio natkrivenog parkirališta je komercijaliziran, ali prokišnjava – zaključio je Simunić.
Na barakama u Blatu samo se po istrošenom sivom znaku vidi da tu stoluje uprava Sveučilišne bolnice. Za upravu je rezerviran samo jedan ured u kojem sjedi tajnica dok su sve ostale prostorije unajmile razne tvrtke. Marin Šimunić kaže da se hladni pogon nedovršene bolnice, pa tako i portirka pred ulazom, plaća od najma.
No, i upravitelju je nejasno tko je zapravo vlasnik Sveučilišne i tko bi mogao polagati pravo na dionice i dividende.
– Nikada nisu razriješeni ni zemljišni ni imovinski problemi. Bolnica nigdje nije uknjižena – tvrdi Šimunić. No, zna se tko je uložio novac u gradnju. Samodoprinosom su Zagrepčani dali 36 posto, 33 posto dala je tadašnja SR Hrvatska, 27 posto došlo je iz kredita i ostatak iz raznih fondova.
Vlasništvo nije sporno?
Većina članova likvidacijskog vijeća Sveučilišne bolnice u osnivanju smatra da je ona u vlasništvu grada. Dr. Jerka Jukić i dr. Josip Stojanović kažu da se vijeće nije sastalo više od deset godina.
– Za bolnicu je bio zadužen grad i ne znam što je sporno oko vlasništva. I likvidacijsko vijeće, kojeg sam bio član, imenovala je Gradska skupština – kaže Ivica Nikolac. Sveučilišna bolnica bila je, dodaje, jedan od osnivača Zagrebačke banke, privatizirane 1989. (tr)
Bolnica u Blatu
156,6 milijuna eura
samodoprinosa dali su građani od 1982. do ’92.
250 milijuna eura
potrebno je za dovršetak bolnice
200 tisuća kvadrata
brutto površine ima poludovršeno zdanje