Slučajno ili ne, pred samu 30. godišnjicu povijesnog ‘da’ na referendumu i početka gradnje Sveučilišne bolnice u proljeće 1985. u Blatu nadomak Zagreba netko je očistio korov i pravu prašumu u kojoj je zaraslo velebno zdanje nikad dovršenog objekta.
Kao da se zemlja otvorila, bolnica se ponovno pojavila na zagrebačkom obzoru, a sav njen sjaj i bijeda i sva društvena nebriga još su jednom došli do punog izražaja
Stotine tisuća kvadrata izgrađenog i neizgrađenog dijela, skloništa, podrumi, velebni ulaz i parkirališta pusti su kao i svih ovih godina.
Nije ugodno biti tu, a građani koji prolaze kažu da iz ruševina često čuju jezivu glazbu koju proizvodi orkestar lima, betona i stakla.
Jedini redoviti posjetitelji su ptice i zamišljeni likovi koji su se pojavili na preostalom ostakljenom dijelu bolnice koja to nikada neće biti.