Životinjske i ljudske kosti iz srednjeg vijeka, eksponati pomorske mine i minolovke, kazališne scenografije, bolnički kreveti i druga oprema, namještaj… Sve to i tko zna što još čuvalo se u skladištima u utrobi divovskog kompleksa nedovršene Sveučilišne bolnice u zagrebačkom Blatu. Do velikog požara prije dva tjedna mnogi nisu ni znali da se prostor ispod bolnice, na razini -1, od ranih 2000-ih, a prema nekim neslužbenim informacijama, čak i ranije tijekom 1990-ih, koristio za skladištenje svega i svačega. Bila je to, usudit ćemo se reći, svojevrsna javna tajna. Znalo se, ali se u javnosti o tome uglavnom nije pričalo. Prema originalnom projektu taj je dio bio predviđen za parking, odnosno garaže i njemu su skladišta zapravo improvizirana, odnosno prostori su pregrađivan čeličnim mrežama i vratima kako bi se napravila skladišta. Tek je nesretni požar opet vratio ovu intrigantnu građevinu u fokus javnosti, i to baš sad, kad se sve glasnije priča o njezinu rušenju.
Projekt su godinama financirali i Zagrepčani samodoprinosom od plaća. Prema nekim podacima, izdvojili su više od 300 milijuna tadašnjih njemačkih maraka (oko 160 milijuna eura), no s početkom rata 1992. gradnja je stala. Iako ovaj div, koji se prostire na više od 200.000 metara četvornih, a ukupno zemljište ima više od 500.000 kvadrata, nikad nije bio bolnica, daleko od toga da je bio nekakva napuštena ruševina. Osim za skladišta, koja su bila u dijelu podrumskih prostora, fizički odvojena od ostalog dijela te je taj dio bolnice bio štićen, drugi dijelovi ovoga golemog zdanja koristili su se za razne druge stvari. Tako su, primjerice, uličnim umjetnicima i grafiterima njegovi zidovi služili kao golemo platno s kojim mogu raditi što ih volja i gdje ih nitko nije ometao ni ograničavao.
Među brojnim muralima i grafitima, a ima ih stvarno zanimljivih i oku ugodnih, dominira jedan koji se proteže preko tri kata i šest soba. Autor mu je Lonac, a naslikao je pacijenticu u bolničkom ogrtaču, s ležerno nataknutim sunčanim naočalama, dok u bolničkim šlapama puši cigaretu. Napisao je da je nedovršen, kao i bolnica u kojoj je naslikan.
Osim grafitera i ljubitelja ulične umjetnosti te skvotera, kompleks je privlačio i brojne znatiželjnike, urbane istraživače iz raznih krajeva i zemalja. Tako smo i mi, tumarajući prizemljem dan nakon velikog požara, susreli dečka i curu iz Češke. Planirali su baš tamo provesti noć u autu s pogledom na ovaj kompleks, no vatra im je pokvarila planove pa su morali potražiti drugu lokaciju. Ipak, prostor ih je magično prizivao te su se vratili i sljedećeg dana kako bi ga razgledali prije nego što ih put odnese dalje.
Prostorima bolnice obilaske su vodili Borut Šeparović i Montažstroj. Iz iskustva onih koji su na njima sudjelovali, znamo da su oni bili kombinacija umjetničkog performansa, kazališta s jedinstvenom scenografijom i povijesno-edukativnog predavanja. O tom je obilasku pisao Večernji list. Kako su pisali, spustili su se u podzemlje, lutali dvoranama i sobama, ušli u atomska skloništa i popeli se na krov, s kojega navodno puca jedan od najljepših pogleda na Zagreb. Obilazak je zasigurno išao pokraj skladišta jer su ona bila “off limit” za slučajne namjernike.
U dijelu tih podruma, uglavnom za vikend, znale su se odvijati Airsoft vježbe, simulacije vojnih operacija. Na takvim okupljanjima na parkiralištu je, doznajemo, znalo biti i po 20-ak auta, sudjelovali su airsoft zaljubljenici i iz okolnih zemalja, a zaštitari bi o takvim događajima dobili obavijesti. Među ostalim, sudionicima je bilo zabranjeno spuštanje na kat ispod (etažu -2), za koju doznajemo da su njome provučene cijevi i instalacije. Dodajmo i da je, prema nekim našim neslužbenim informacijama, cijeli objekt sredinom 1990-ih čuvalo više od 20 ljudi te se tamo navodno nalazilo sedam zaštitarskih kućica. S vremenom je kućica i zaštitara bilo sve manje te su sad, koliko smo uspjeli vidjeti, dvojica tamo. Jasno je da dva čovjeka ne mogu čuvati toliki objekt već je njihova pažnja usmjerena prvenstveno na skladišta.
Nedovršena bolnica, njezini hodnici i otvorena okna služili su kao idealno mjesto za raznorazne vježbe postupanja civilnih službi i operativnih snaga u slučaju neke katastrofe, potresa…
U prostorima bolnice vježbe postrojbi Civilne zaštite Grada Zagreba organizirao je Ured za upravljanje hitnim situacijama. U jednoj takvoj velikoj vježbi 2018. godine sudjelovalo je oko 500 pripadnika civilne zaštite i operativnih snaga. Taj je ured dugi niz godina vodio Pavle Kalinić, nekad bliski suradnik pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, na nedavnim lokalnim izborima kandidat za gradonačelnika Zagreba.
– Četiri vježbe godišnje smo imali u tim prostorima. S obzirom da je sve bilo zaraslo u šikaru, inzistirao sam da se šikara ukloni da ljudi kad prolaze vide koji je to kompleks. A taj kompleks je namjerno uništen. U njega je utrošeno 300 milijuna DEM-a. U sklopu samodoprinosa svaki je uposlenik grada Zagreba uplaćivao 0,5 posto osobnog dohotka. Najnovija ideja je, onih koji satiru Hrvatsku zadnjih 30 godina, da se nezavršena Sveučilišna bolnica sruši. A zašto je žele srušiti, naravno zbog dodatne zarade. Naplatilo bi se rušenje, odvoženje, novo projektiranje, novi radovi, nova izgradnja itd. Ta je građeno od izrazito kvalitetnog betona i ona je namjerno zapuštena, ne bi li se srušila. Međutim ona se neće sama srušiti idućih 100 godina. Slične slučajeve imamo kad se kupe vile na Tuškancu ili Pantovčaku, koji su zaštićeni kao spomenici kulture, a onda se slučajno skinu prozori i vrata, krov i onda se čeka da to bude totalno razrušeno i onda se ide na gradnju novih vila, većih nego što su prije bile. A ni sami liječnici iz centra ne bi rado išli na periferiju na posao iako bi se na taj način riješio i dio prometnih gužvi, nedostatka parkinga i svega ostalog vezano uz promet – rekao je Kalinić, koji se i u svojoj kampanji zalagao za završetak Sveučilišne bolnice odnosno nastavak radova.
Dok je većina bolnica u centru grada pretrpjela određenu štetu u potresima, neke su prošle cjelovitu konstrukcijsku obnovu, Sveučilišna bolnica, odnosno ono što je dosad izgrađeno, nije pretrpjelo baš nikakvu štetu. Naime, Sveučilišna bolnica projektirana je da izdrži više od sedam stupnjeva po Richteru.
– Niz bolnica trebalo bi izaći iz centra grada, Vuk Vrhovec, rodilište u Petrovoj, Srebrnjak, Dječja bolnica u Klaićevoj, Vinogradska, Sv. Duh. Pitanje Draškovićeve bolnice kao Traumatologije trebalo bi riješiti na način da se sruši i da se na istom mjestu, ako struka tako smatra, napravi ista s helidromom na vrhu zgrade. Inače s pet helikoptera Hitne pomoći može se pokriti cijela Hrvatska – kaže Kalinić.
Smatra i da su skladišta u podrumu bolnice neprimjerena za kulturnu baštinu Hrvatske.
– Hrvatska kao mala nacija ima dvije varijante kako se može koliko-toliko sačuvati, a to je sačuvati jezik i kulturnu baštinu. To trubim već 30 godina da Grad Zagreb treba 70.000 metara kvadratnih depoa za zaštitu kulturne baštine. Kad je bio potres, prebacivalo se svugdje, recimo, dio građe stavljen je u neadekvatne prostore. Konkretno, 5. paviljon na Velesajmu koji prokišnjava, a Muzej Grada Zagreba proslavio se sa svojim spremištem za kulturnu baštinu (depoom) koji je bio pod vodom nekoliko mjeseci – kaže Kalinić.
Za budućnost zagrebačke i hrvatske kulturne baštine, nastavlja, potrebna je izgradnja 70.000 kvadratnih depoa, a na tom planu ne vide se nikakvi pomaci ni na državnoj, a još manje na gradskoj razini.
Tajni život nedovršene bolnice u Blatu: Skladište, tajni prolazi i poligon za brojne vojne igre
Mnogi nisu ni znali da u utrobi Sveučilišne bolnice u Blatu se čuvaju razne stvari. A služila je kao i poligon za razne vježbe, od vježbi postrojbi civilne zaštite do airsoft treninga
