Vladu i Grad molim 11 godina da prime izvještaj!

Hoće li se građanima vratiti novac?

Prema podacima koje je iznio Simunić, radna organizacija Sveučilišna bolnica financirala se po slijedećem principu:

1. Samodoprinosi – 36,2 posto

2. Republika Hrvatska – 33 posto

3. Krediti – 27.8 posto

4. Ostali prihodi 2.9 posto

5. Udružena sredstva privrede 0.1 posto

Kada bi se na više nepostojeći pravni oblik radne organizacije primjenio princip raspodjele uloga i dobiti u trgovačkim društvima, ispada da su građani vlasnici više od trećine Sveučilišne. Prema tome, imaju pravo i na trećinu njene dobiti ili barem povrat uloženih sredstava.

Sveučilišna bolnica dionice Zagrebačke banke u svom vlasništvu ima još od kraja osamdesetih kada je Zaba i postala dioničko društvo u još uvijek neutvrđenim okolnostima. Tada je Sveučilišna na osnovu nekih potraživanja upisana kao osnivač s 3432 dionice. Cijena jedne dionice tada je iznosila 100 DM, a danas vrijedi 9900 kuna.

Iako je na čelu najskuplje nedovršene zdravstvene ustanove u državi, ime likvidacijskog upravitelja Sveučilišne bolnice do nedavno je malo tko znao. Međutim, od kada je portal Javno objavio kako Sveučilišna bolnica ima u svom vlasništvu 3432 dionice Zagrebačke banke, kojima je u zadnja dva tjedna vrijednost rasla i padala za desetak milijuna kuna, Marin Simunić je postao jedan od traženijih ljudi u Hrvatskoj.

– Mene je 1995. godine tadašnji gradonačelnik Branko Mikša zamolio da pripremim likvidacijski izvještaj o Sveučilišnoj bolnici i Skupština Grada me imenovala za likvidacijskog upravitelja na šest mjeseci. Ja sam taj izvještaj u roku završio, ali od tada bezuspješno molim i državu i Grad da netko taj izvještaj preuzme – rekao je Simunić koji se danas, na veselje novinara, sasvim neočekivano pojavio na redovitoj tiskovnoj konferenciji koja se održava poslije svake sjednice Poglavarstva. I dok Vladu i Grad njegov izvještaj ne zanima, novinare su zanimali svi detalji.

– Službeno ime ustanove kojoj sam na čelu glasi: radna organizacija Sveučilišna bolnica u osnivanju u likvidaciji. Iako sam ja trebao biti likvidacijski upravitelj samo šest mjeseci, ne mogu ni otići niti dati ostavku dok netko iz Grada ne primi moj izvještaj. Ja samo želim da se toga što prije riješim, a dotada radim najbolje što mogu – kaže Simunić kojemu je i plaća ostala iz onih vremena – mjesečno prima nešto više od dvije tisuće kuna. Sveučilišna bolnica, odnosno radna organizacija u likvidaciji u osnivanju, kaže Simunić, već 11 godina uspijeva namaknuti i  dovoljno prihoda da sebe i svoje djelatnike uzdržava.

Franjo Luković, sadašnji predsjednik uprave Zagrebačke banke, u vrijeme kada je Simunić postavljen za likvidacijskog upravitelja Sveučilišne, obnašao je dužnost vanjskog člana Poglavarstva Grada Zagreba. Iz Poglavarstva je otišao za vrijeme zagrebačke krize. Zanimljivo je da su, osim Sveučilišne, i mnoge druge gradske tvrtke i ustanove bili osnivači i dioničari Zagrebačke banke. Popisi dioničara su se vremenom mijenjali, a gradskih tvrtki je vremenom na njima bilo sve manje. Prije par godina su i one preostale prodane. U Holdingu kažu da su za njih dobili oko osamdesetak milijuna kuna, dok neki oporbenjaci tvrde da su i tada vrijedile dvostruko više.  Ne žele reći kome su ih prodali i koliko su ih točno imali. U svakom slučaju, ne treba uopće sumnjati da su na njima dosta izgubili. Pritom, naravno, mislimo da loš tajming prodaje. Puno je pitanja, a odgovore znaju samo dvojica ljudi. Franjo Luković i Milan Bandić, negdašnji predsjednik Skupštine svih trgovačkih društava u vlasništvu Grada, a sada “samo” Holdinga.

– Mi tamo iznajmljujemo neke prostore tek toliko da imamo za plaćanje hladnog pogona (čuvanje i održavanje zgrade i okoliša), a ostale prostore dajemo besplatno raznim humanitarnim i kulturnim institucijama. Primjerice, tamo i HNK ima svoje skladište  – rekao je Simunić kojeg se ipak najčešće sjete kada je riječ o dionicama.

– Zvali su me neki investitori koji su htjeli kupiti dionice Zabe, ali ja sam ih svih ovih godina odbijao. Vidim da su neki i posljednjih dana u novinama prigovarali da sam mogao prodati dionice prije nego što su pale, ali tu sam ja donio odluku i držat ću je se. Ne želim ništa prodavati, samo želim da mi preuzmu izvještaj i da se maknem odande – rekao je Simunić.

Iako je predsjednik Povjerenstva za dovršetak Sveučilišne bolnice već duže vrijeme, gradonačelnik Milan Bandić se za vrijeme tiskovne konferencije pravio kao da ga se izlaganje Simunića uopće ne tiče.

– Nemam nikakvih komentara – rekao je Bandić kada su ga novinari prenuli iz njegovog sanjarenja upitavši ga zašto Poglavarstvo već 11 godina ne želi preuzeti izvještaj. A on je na čelu tog Poglavarstva, “što izravno, što neizravno”, već šest godina. Pitanje je samo kako on to misli dovršiti Sveučilišnu kada ne zna ni njenu pravnu situaciju, ni vrijednost njene imovine, a ne zna ni da li je zemljište ispod bolnice uopće uknjiženo na Grad. Dok pravnici Poglavarstva tvrde da jest, Simunić je oprezno dometnuo ” kako on baš u to nije siguran”. A da Simunić nije u lagodnoj situaciju, dovoljno govori njegovo drugo radno mjesto. Naime, on je i zamjenik pročelnika Kontrolnog ureda, u javnosti znanog kao “Gradski uskok”.

Iako su gradonačelnik i premijer još prije dvije godine (2005.) spektakularno najavili niz projekata koje će zajednički pokrenuti i financirati Grad Zagreb i Vlada, danas je jasno kako je to bila samo jedna zgodna medijska predstava. Naime, jedan od bitnijih zajedničkih projekata je bio upravo dovršetak Sveučilišne bolnice. Iako su novinari izvještavani o intenzivnim sastancima između Grada i Vlade na kojima se odluka o nastavku gradnje ” treba donijeti svaki čas”, pravo je pitanje o čemu su oni uopće razgovarali kada o pravnoj situaciji u Sveučilišnoj nitko od njih ništa ne zna. Možda se pregovori još uvijek nisu odmakli od njima najvažnijeg pitanja: Ako se to ikada dovrši, tko će prvi presjeći vrpcu?